Dobro došli.
Pokrenuo sam ove stranice u svrhu promoviranja i promicanja korištenja usluga psihološkog savjetovanja, treninga i psihoterapije u svakodnevnom životu.
Ovim putem ću kroz besplatno on-line savjetovanje i pisanje o onome čime se bavim već više od pola svog života probati pomoći korisnicima ovih stranica, približiti posjetiteljima psihološko savjetovanje u svakodnevnom životu i dati nešto što sam i sam dobio ili na što sam sam nadošao.
Koliko god izgled stranica djelovao neformalno ili neozbiljno, teme kojima se bavim shvaćam vrlo ozbiljno i pristupam im s punom posvečenošću.
Mišljenja sam da bi odlazak psihologu trebao biti opušten i/ili čak s veseljem koje donosi iščekivanje pražnjenja punog spremnika neugodnih misli i negativnih emocija.
Ako već sad sa sigurnošću znate da ova stranica nije za vas, samo odsurfajte.
Ako vas ipak zanima više, čitajte dalje.
Kao prvo nekoliko pitanja.
Ako si zaljubljen u nekog, ako si izgubila knjigu iz knjižnice ili misliš da imaš previše kila kome to možeš raći? Ako te profesor/šef ili netko drugi maltretira kome to možeš reći? Opcija ima više: prijateljici/prijatelju, roditelju, sestri/bratu, nekom u školi, nekom na poslu, svećeniku itd.
Ako te privlači dečko tvoje prijateljice kome to možeš reći? Ta prijateljica više baš i nije opcija, a ako želiš proći bez osude i dobiti razumijevanje krug osoba za razgovor se još sužava.
Ako si u već konzumiranoj vezi s partnericom/partnerom svog prijatelja ili prijateljice kome to možeš reći, a da prođeš bez osude i dobiješ razumijevanje ili čak podršku u situaciji kroz koju prolaziš? Krug ljudi s kojima možeš razgovarati se stalno sužava.
Ako ti se čini da te privlače osobe istog spola, s kime možeš razgovarati? Od jedne moje drage prijateljice kćer ima sreću da je mogla bez ikakvih ustručavanja svojoj mami odmah reći da živi s djevojkom u koju je i jako zaljubljena, no koliko nas može reći da bi i naši roditelji na takvu vijest reagirali kao da je to nešto najuobičajenije na svijetu?
Ako imaš misli ili strahove kojih se bojiš ili sramiš, ako se upravo panično bojiš da netko ne otkrije tvoju tajnu kome to onda reći?
Već vam je jasno na što ciljam.
Ono što sam pokušao ovime pokazati je da za većinu stvari s kojima se susrećemo najčešće imamo krug ljudi s kojima možemo razgovarati. No kad teme postaju osobnije, osjetljivije, društveno neuobičajenije ili čak neprihvatljive s kime tada razgovarati?
A potrebu za razgovorom imamo svi. Kroz razgovor s drugima mi testiramo svoje misli, stavove i uvjerenja i prilagođavamo ih u određenoj mjeri uvriježenom u društvu u kojem živimo. Od toga da li su cipele lijepe ili nisu, da li je film dobar ili nije, do toga jesam li ja “lud” ili je ipak moj profesor/šef “lud”.
Osim što razgovorom s drugima ostajemo više u realnosti, kroz povjeravanje i dijeljenje svojih misli s drugima mi se i rasterećujemo. Doslovno kao da imamo dvije teške torbe i jednu ponese prijatelj. Što nas više nosi isti teret to ga je lakše nositi. Što je jači čovjek to veći teret može nositi.
A psiholog savjetnik ili psihoterapeut je uvježban i naučen prihvatiti i nositi sa velikom sigurnošću teški psihički teret.
To je prvi razlog, a imam još samo jedan.
Drugi razlog je što ćeš dobiti kao povratnu informaciju na ono što si podijelila/podijelio s drugom osobom. Kakva će biti prva reakcija bilo govorom ili samo izrazom lica, koliko razumijevanja ćeš dobiti, hoćeš li dobiti podršku i da li ćeš dobiti mišljenje ili kakav savjet.
To uvelike ovisi o samoj osobi kojoj se povjeravaš, o osobinama ličnosti te osobe, iskustvu, stavovima, uvjerenjima, vrijednostima, o situaciji u kojoj se ta osoba trenutno nalazi, o vašem odnosu itd.
A ako ti nije dovoljno samo se povjeriti već želiš i pomoć i podršku nije li bolje obratiti se nekome tko će znati o čemu govoriš, kome to nije novost jer zna o tome i već je susreo veći broj ljudi u sličnoj situaciji, nekome tko to razumije kao što možda razumije i podlogu i pozadinu toga što vidiš kao problem i možda čak može ponuditi provjereno rješenje, ili ako i nema brzo rješenje zna način i put kojim te može povesti dok ne nađete rješenje zajednički. Ili ako ne može niti to da te može uputiti onome tko može. Dakle, ako se radi o temi za koju ne osjećaš da možeš slobodno razgovarati s osobama iz svoje okoline, ako osobe iz okoline ne reagiraju pozitivno i ne dobivaš razumijevanje i prihvaćanje bez osude, ili ako ne znaju što bi ti rekli ili kako bi ti pomogli, moj savjet bi bio: Pitaj psihologa.
Misao gotova. Ovo je bilo najkraće predstavljenje stranica koje sam uspio smisliti, a da njime budem zadovoljan. Bar za sada :).
Hvala lijepo na pažnji.